RDF (Refuse-Derived Fuel)
RDF (Refuse-Derived Fuel) i SRF (Solid Recovered Fuel) su goriva dobivena iz otpada, a igraju važnu ulogu u termalnoj obradi otpada i širem konceptu cirkularne ekonomije. U nastavku je detaljan opis što su, kako se proizvode, gdje se koriste i koja je njihova uloga:

Što su RDF i SRF?
RDF – Refuse-Derived Fuel
- Gorivo dobiveno iz otpada, koje se proizvodi mehaničko-biološkom obradom (MBO) miješanog komunalnog ili industrijskog otpada.
- Obično se sastoji od papira, plastike, tekstila, guma i biootpada, uz uklanjanje metala, stakla i vlage.
- Kalorijska vrijednost RDF-a: 12–18 MJ/kg.
SRF – Solid Recovered Fuel
- Kvalitetnija i standardizirana verzija RDF-a, definirana prema europskoj normi EN 15359.
- Ima preciznije kontroliranu vlažnost, granulaciju, udio klora i energetsku vrijednost.
- Koristi se u industrijskim visokotemperaturnim procesima, npr. u cementarama i elektranama.
Proizvodnja RDF/SRF
- Prikupljanje miješanog otpada
- Predobrada – usitnjavanje, separacija metala, sušenje
- Mehaničko-biološka obrada (MBO)
- Formiranje frakcija pogodnih za izgaranje (s visokim udjelom ugljika)
- Standardizacija (za SRF) – analiza kvalitete (T1–T5 klasifikacija prema udjelu klora, teških metala i energetskog sadržaja)
Primjena RDF/SRF
- Cementare – kao alternativno gorivo umjesto ugljena (npr. Holcim, HeidelbergCement).
- Spalionice i WtE postrojenja – RDF je često glavni energent.
- Piroliza i plinofikacija – SRF se koristi kao feedstock zbog stabilnog sastava.
- Industrijske kotlovnice i energane
Uloga u cirkularnoj ekonomiji
Doprinos | Objašnjenje |
Zamjena fosilnih goriva | RDF/SRF zamjenjuju ugljen i plin u industriji i proizvodnji energije. |
Korištenje ostataka koji se ne mogu reciklirati | Materijali koji nisu za mehaničku reciklažu postaju energent. |
Smanjenje deponiranja otpada | RDF/SRF pretvara otpad u resurs, smanjujući deponije. |
Industrijska dekarbonizacija | Cementare i termoelektrane s RDF/SRF smanjuju CO₂ otisak. |
Kompatibilnost s EU politikama | EU direktive (npr. Waste Framework Directive) potiču oporabu otpada kao resursa. |
Izazovi i ograničenja
- Potrebna je kvalitetna infrastruktura za sortiranje i obradu.
- Emisije i standardi moraju se strogo nadzirati, osobito kod RDF-a niže kvalitete.
- Nije zamjena za reciklažu – RDF/SRF je sekundarna opcija za materijale koji se ne mogu ekonomski reciklirati.
Zaključak
RDF i SRF su ključni alati za prijelaz iz linearne prema cirkularnoj ekonomiji. Oni omogućuju iskorištavanje energetskog potencijala otpada koji nije pogodan za reciklažu, smanjuju potrebu za fosilnim gorivima i doprinose održivijem gospodarenju otpadom.
Trošak proizvodnje RDF/SRF goriva u Hrvatskoj (i šire u EU) ovisi o više faktora: vrsti otpada, tehnologiji obrade, kapacitetu postrojenja i amortizaciji. Evo detaljne procjene:
Ukupni trošak proizvodnje RDF/SRF (po toni)
Stavka | Procijenjeni trošak (€ / t) | Napomena |
Manipulacija i predobrada otpada | 20–40 € | uključuje sortiranje, usitnjavanje, separaciju |
Dehidratacija i homogenizacija | 10–30 € | ovisno o tehnologiji (mehanička, termalna) |
Amortizacija MBO postrojenja | 10–25 € | ovisno o vijeku trajanja i investiciji |
Energetski i radni troškovi (OPEX) | 15–30 € | energija, osoblje, održavanje |
Transport i skladištenje RDF-a | 5–15 € | ovisno o udaljenosti i obliku (bulk/pellet) |
Ukupno: 60–140 € po toni RDF/SRF, u prosjeku oko 90–110 €/t za srednje kapacitete (50.000–100.000 t/god).
Primjeri iz Hrvatske
- CGO Kaštijun i Marišćina: proizvode RDF iz miješanog komunalnog otpada, s troškovima obrade koji se kreću oko 100 €/t.
- Cementara Koromačno (Holcim): koristi RDF iz CGO-a, uz ugovorne cijene koje uključuju i trošak zbrinjavanja.
Razlike u troškovima proizvodnje RDF/SRF goriva među zemljama EU ovise o više faktora: razini tehnološke opremljenosti, cijeni rada, zakonodavnom okviru i tržišnoj potražnji. Evo usporednog pregleda:
Usporedba troškova RDF/SRF po zemljama EU (€/tona)
Zemlja | Trošak proizvodnje | Napomena |
Njemačka | 40–70 €/t | Visoka razina automatizacije i strogi standardi kvalitete RDF-a |
Austrija | 50–80 €/t | Uključuje trošak sortiranja i sušenja; RDF koristi 9 cementara i 11 WtE postrojenja |
Italija | 30–60 €/t | Velike regionalne razlike; sjever ima razvijenu infrastrukturu, jug ovisi o uvozu RDF-a |
Hrvatska | 60–110 €/t | Viši troškovi zbog amortizacije MBO postrojenja i manjeg volumena proizvodnje |
Slovenija | 50–90 €/t | RDF se koristi u cementarama i izvozi u Austriju i Italiju |
Poljska | 25–50 €/t | Niži troškovi rada i veći volumen RDF-a iz komunalnog otpada |
Nizozemska | 60–100 €/t | Visoki standardi i izvozni RDF sektor (npr. UK, Skandinavija) |
Ključni faktori razlika:
- Kapacitet postrojenja: veći kapaciteti smanjuju trošak po toni.
- Standard RDF-a: zemlje koje proizvode SRF (višeg standarda) imaju više troškove kontrole kvalitete.
- Zakonodavni okvir: stroži okolišni zahtjevi povećavaju troškove (npr. emisije, analiza RDF-a).
- Tržište: u zemljama gdje cementare plaćaju RDF kao gorivo, trošak proizvodnje se lakše pokriva.
- U većini zemalja EU cementare ne plaćaju za RDF, već naprotiv – primaju naknadu za njegovo preuzimanje, jer RDF rješava problem otpada i zamjenjuje fosilna goriva. Međutim, postoje iznimke gdje cementare plaćaju za visokokvalitetni SRF, osobito ako je konkurencija za gorivo velika ili ako je SRF standardiziran i energetski bogat.
- Primjeri po zemljama:
Zemlja | Plaćaju cementare RDF? | Napomena |
Njemačka | Da, za SRF visoke kvalitete | Cementare plaćaju 10–30 €/t za SRF s niskim udjelom klora i visokom kaloričnom vrijednošću |
Austrija | Ovisno o regiji i kvaliteti | U nekim slučajevima cementare plaćaju, u drugima primaju RDF uz naknadu |
Nizozemska | Da, za SRF | Visoka konkurencija i strogi standardi potiču plaćanje za kvalitetan SRF |
Italija | Uglavnom ne | RDF se često nudi cementarama uz naknadu za zbrinjavanje |
Poljska | Ne | Cementare primaju RDF i dobivaju naknadu (gate fee) |
Hrvatska | Ne | RDF iz CGO-a se predaje cementarama uz ugovornu naknadu za zbrinjavanje |
Slovenija | Ne | RDF se izvozi ili predaje cementarama uz naknadu |
- Samo u zemljama s razvijenim tržištem SRF-a i visokom konkurencijom (npr. Njemačka, Nizozemska), cementare su spremne platiti za gorivo. U većini drugih zemalja RDF se i dalje tretira kao otpad, pa cementare dobivaju naknadu za njegovo korištenje.
U EU RDF (Refuse-Derived Fuel) i SRF (Solid Recovered Fuel) nose ključni broj otpada (EWC code) jer se:
1. RDF/SRF pravno i tehnički smatraju otpadem
Prema Direktivi 2008/98/EZ o otpadu, goriva proizvedena iz otpada – čak i ako imaju energetski sadržaj i svrhu – ostaju otpad dok god ne ispune uvjete za prestanak statusa otpada (tzv. End-of-Waste, EoW).
To znači:
- RDF i SRF imaju status otpada i moraju imati EWC broj (npr. 19 12 10, 19 12 12…).
- Moraju se skladištiti, transportirati i spaljivati u skladu s pravilima za otpad.
2. Ključni broj otpada osigurava trasabilnost i kontrolu
Primjeri EWC brojeva za RDF/SRF:
EWC kod | Opis |
19 12 10 | Gorivo iz otpada osim onog iz 19 12 08 |
19 12 12 | Ostali otpad (uključujući miješani materijal) iz mehaničke obrade otpada |
19 02 10* | Gorivo iz stabiliziranog otpada (često za SRF) |
Ti kodovi omogućuju:
- pratljivost porijekla i sastava goriva
- inspekcijski i carinski nadzor
- primjenu propisa za zaštitu okoliša i zdravlja
3. EoW status – iznimka, ne pravilo
U nekim državama (npr. Italija, Nizozemska, Austrija) SRF može steći status “kraja otpada” (EoW) ako ispunjava vrlo stroge tehničke kriterije (npr. RAL-GZ 724 standard u Njemačkoj).
Međutim:
- EU nema harmoniziranu EoW regulativu za goriva iz otpada
- Hrvatska još nema usvojen EoW kriterij za RDF/SRF, pa ti materijali ostaju zakonski otpad
Zaključak
RDF i SRF u EU nose ključni broj otpada jer:
- imaju zakonski status otpada
- ne ispunjavaju automatski uvjete za prestanak statusa otpada
- moraju biti podložni sustavu kontrole, evidencije i nadzora
RDF/SRF u termoelektranama i industrijskim kotlovima
U EU, sukladno brojnim istraživanjima i direktivama, uobičajena je upotreba RDF/SRF u termoelektranama i industrijskim kotlovima u sljedećim okvirima:
Dozvoljeni postotci
- Do 10 % mase RDF/SRF općenito se smatra prihvatljivom bez veće prilagodbe opreme ili negativnog utjecaja na performanse i emisije.
- U pojedinim slučajevima, poput EU projekte “Recofuel” u Njemačkoj, testiran je udio SRF do 15 % toplinskog unosa u velikim elektranama na lignit i ugljen.
- Simulacije u RWE-ovim kotlovima pokazale su da se termalni udio do 4 % SRF može postići bez značajnog utjecaja.
- Procjene za dugoročnu upotrebu govore o mogućnosti do 20 % mase u ugljen-kotlovima .
U praksi se terminalni prihvat uglavnom kreće između 5–15 % udjela SRF u toplinskom balansu.
Regulacija i standardi u EU
1. Direktive EU
- Waste Incineration Directive (WID) 2000/76/EC: Propisuje emisijske granične vrijednosti za spaljivanje i su-sagorijevanje otpada
- Integrated Pollution Prevention and Control Directive (IPPC) 96/61/EC: Obuhvaća sve pogone s > 3 t/h ulaza, zahtijevajući BAT (najbolje dostupne tehnologije) i sustave za smanjenje emisija.
- Large Combustion Plant Directive (LCPD) 2001/80/EC: Dodatno ograničava SO₂ i NOₓ u postrojenjima > 50 MWth.
- Industrial Emissions Directive (IED) 2010/75/EU: Ažurira i integrira prethodne direktive (WID, IPPC, LCPD) u cjeloviti okvir za industrijsku emisiju.
2. CEN standardi za SRF
- EN 15359: Definira klasifikaciju i tehničke karakteristike goriva, uključujući visinu kaloričnu vrijednost, sadržaj klora i vlage.
- Standard EN 15359 osigurava usklađenost tržišta i kvalitetu goriva kroz homogenizaciju i kontrolu.
3. Nacionalne procedure i BREF
- Zemlje poput Austrije primjenjuju dodatne ograničavajuće kriterije za teške metale kod specifičnih udjela udjela RDF/SRF (>10–15 % toplinske energije) .
- BREF dokument (Best Available Techniques Reference) objavljen od Europske komisije služi kao referenca za tehničko poštivanje i konkretne primjene RDF/SRF.
Sažetak
Aktivnost | Dozvoljeni udio | Regulativa / Standard |
Su-spaljivanje u termoelektranama | 5–15 % toplinske energije (ili 10 % mase) | WID, IPPC, LCPD/IED |
Maksimalno u eksperimentalnim uvjetima | Do 20 % mase | Specifične studije (npr. RWE) |
Kvaliteta goriva | EN 15359 | CEN/TC 343 |
